Bez okvira

oblogovan

Tražeći okvire tvoga bića shvatio sam da ih nema. Samo sam se, najednom, obreo u tvojoj misli i sa njom skliznuo unutra. Tu je spavalo nebo i odnekud sam bio siguran da je snivalo ljubav. Sa svih strana smešilo se jutro.

Pomerio sam tugu u stranu i zakoračio. U pozdrav se razvio osmeh, kao barjak u čast povratka preživelog soldata. Spokoj je oterao nemire. Za sobom su, odlazeći, ostavili samo trnce, kratko, na tren. Kapi balade krali su tišinu. Svet je ćutao sakriven u sebi. Čula su posluživala užitak.

Svuda su bili moji tragovi i poneko parče mene.

Bio sam srećan. Stvarno srećan.

Nisam se mogao useliti u bolju dušu.

bey okvira

View original post

Advertisements

2 comments

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s